Nedjeljom u 2 - Marin Miletić (28. siječnja 2018.)
- 6 years ago
ALEKSANDARU STANKOVIĆU u 721. emisiji 'Nedjeljom u 2' HTV-a, gost je vjeroučitelj i novinar iz Rijeke Marin Miletić. Govori o radu s mladima te svojoj odluci da postane vjeroučitelj.
"Ponekad kažem svojim učenicima, da sretnem sam sebe prije 20 godina ne bih se pozdravio na ulici. No vjerujem da svatko od nas u adolescentskoj fazi se traži, da je prirodno i uobičajeno da čovjek, dok se pronađe, dok shvati tko je i što želi od života, da katkad ima i nekih oscilacija u ponašanju."
"Ja sam dijete Domovinskog rata. Završio sam osnovnu školu, upisao salezijansku gimnaziju dok je rat bio na vrhuncu. Tate nije bilo doma, a mama sama s nas troje. Puna kuća izbjeglica. A mama je teško mogla zadržati autoritet nadamnom, a narav mi je vrlo vrela. Išao sam na utakmice, učlanio se u Armadu. Bio sam življi."
"Imao sam okršaj s jednim dečkom u gradu. Pogodio sam ga nezgodno s desnim krošeom i nažalost ga ozlijedio, izbio mu zub. Sve to sam ja zaboravio, ali očito nisu oni koji i nisu trebali zaboraviti."
"Ja sam veći ljevičar od svih SDP-ovaca u Hrvatskoj. Zašto? Zbog brige o siromašnima, migrantima, drugim narodnostima. No, što znači desničar? Da volim Hrvatsku? Naravno da je volim. Svjestan sam svog naroda i identiteta, branitelja i prijatelja. Bio sam jedno vrijeme, kao mulac, ljut na Isusa jer su svi stariji dečki iz grupe išli braniti Domovinu. Ja sam imao 13, 14 godina pa nisam mogao."
"Ponekad kažem svojim učenicima, da sretnem sam sebe prije 20 godina ne bih se pozdravio na ulici. No vjerujem da svatko od nas u adolescentskoj fazi se traži, da je prirodno i uobičajeno da čovjek, dok se pronađe, dok shvati tko je i što želi od života, da katkad ima i nekih oscilacija u ponašanju."
"Ja sam dijete Domovinskog rata. Završio sam osnovnu školu, upisao salezijansku gimnaziju dok je rat bio na vrhuncu. Tate nije bilo doma, a mama sama s nas troje. Puna kuća izbjeglica. A mama je teško mogla zadržati autoritet nadamnom, a narav mi je vrlo vrela. Išao sam na utakmice, učlanio se u Armadu. Bio sam življi."
"Imao sam okršaj s jednim dečkom u gradu. Pogodio sam ga nezgodno s desnim krošeom i nažalost ga ozlijedio, izbio mu zub. Sve to sam ja zaboravio, ali očito nisu oni koji i nisu trebali zaboraviti."
"Ja sam veći ljevičar od svih SDP-ovaca u Hrvatskoj. Zašto? Zbog brige o siromašnima, migrantima, drugim narodnostima. No, što znači desničar? Da volim Hrvatsku? Naravno da je volim. Svjestan sam svog naroda i identiteta, branitelja i prijatelja. Bio sam jedno vrijeme, kao mulac, ljut na Isusa jer su svi stariji dečki iz grupe išli braniti Domovinu. Ja sam imao 13, 14 godina pa nisam mogao."